Ja pripadam tebi!

srijeda, 05.07.2006.

Dobar Vam dan ...

Evo malo copy/paste sa stranice Prijatelja životinja: Tri praščića Bila jednom tri praščića koji su živjeli zajedno, u međusobnom poštovanju i harmoniji sa svojim okruženjem. Koristeći materijal koji je pristajao tom okolišu, svaki sebi sagradi lijepu kuću. Jedno prase izgradi kuću od slame, drugo od pruća, a treće od balege, gline i loze koje je oblikovalo u opeke i ispeklo u malenoj ciglani. Kad to završiše, zadovoljni urađenim poslom, praščići odahnuše, namjeravajući nastaviti život u miru i samopregalaštvu. Ali, njihova idila brzo bi razbijena. Jednog dana, naiđe veliki, zao vuk s ekpanizionističkim idejama. On ugleda praščiće i veoma ogladni, i u fizičkom i u ideološkom smislu. Kad praščići ugledaše vuka, otrčaše u kuću od slame. Vuk dojuri do kuće i stane lupati po vratima vičući: 'Praščići, praščići, pustite me unutra!' Praščići odvratiše: 'Tvoja taktika prijetnje silom ne može zastrašiti svinje koje brane svoje domove i kulturu.' Ali, vuku se nije moglo uskratiti ono za što je smatrao da mu sudbinski pripada. Stoga krene puhati i gruvati, dok im ne sruši kuće od slame. Preplašeni praščići potrčaše ka kući od pruća, a vučji vreli dah žario im je tabane. Na mjestu gdje nekada stajaše kuća od slame, drugi vukovi digoše plantažu banana. Pred kućom od pruća, vuk ponovno zalupa na vrata i povika: 'Praščići, praščići, pustite me unutra!' Praščići mu odvratiše: 'Nosi se bestraga, ti mesožderski, imperijalistički zavojevaču!' Na ovo se vuk isceri sa nepoštovanjem. Mislio je: 'Naivni su kao djeca. Šteta što moraju biti izbrisani s lica Zemlje. Ali, ništa ne smije stati na putu napretka.' Tako je vuk puhao i gruvao i srušio im kuću od pruća. Praščići pohitaše ka kući od cigala, s vukom za petama. Na mjestu gdje nekada stajaše kuća od pruća, drugi vukovi sebi sagradiše time-share odmaralište u kome je svaki bungalov bio plastična replika kuće od pruća, prepuno prodavaonica s domorodačkim rukotvorinama, kursova podvodnog ribolova i show programa s delfinima. Pred kućom, od cigala, vuk ponovno zalupa na vrata i povika: 'Praščići, praščići, pustite me unutra!' Ovoga puta kao odgovor praščići zapjevaše pjesme solidarnosti i napisaše protestno pismo Ujedinjenim Narodima. Sad se već vuk rasrdi što praščići odbijaju sagledati situaciju s mesožderske točke gledišta. Zato krene puhati i gruvati, gruvati i puhati, onda se uhvati za grudi i padne mrtav od srčanog udara, prouzročenog prekomjernim unošenjem masne hrane. Likujući što je pravda trijumfirala, tri praščića zaplesaše oko vučjeg leša. Slijedeći korak bio im je oslobađanje domovine. Okupiše i drugu prasad protjeranu sa svojih ognjišta, pa je ova nova svinjska brigada mitraljirala i raketirala ljetovalište i masakrirala okrutne vučje zavojevače, poslavši tako jasnu poruku ostatku hemisfere da se ne miješa u njihove unutrašnje poslove. A onda, praščići osnovaše uzornu socijalističku demokraciju s besplatnim školovanjem, sveobuhvatnom zdravstvenom zaštitom i svima pristupačnim, cijenama stanova. Napomena: Vuk je u ovoj priči samo metaforička konstrukcija. Pisanje ove priče nije naudilo nijednom pravom vuku. ostale priče ...

05.07.2006. u 09:39 | Reci i ti nešto (8) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

ponedjeljak, 03.07.2006.

Lijepo li je rano uraniti ...

Nekoliko fotografija sa ranojutarnjih vožnji oko jezera Sabljaci:

03.07.2006. u 12:56 | Reci i ti nešto (1) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

nedjelja, 04.06.2006.

Evo me, tu sam

Nisam jedno vrijeme bio doma, tako da se nisam javljao, ali evo me sada opet ovdje pa nastavljamo dalje. Već dulje vrijeme razmišljam da li da stavim ovu priču ili ne (mislim sigurno ste ju već negdje vidjeli), ali ipak ako i jedan od vas ne zna za nju bit će opravdano njezino postavljanje na ovu stranicu. SOKRAT I TRI SITA Dođe mudracu Sokratu neki čovjek i reče: “Čuj, moram ti nešto reći o tvome prijatelju!”. “Čekaj malo”, prekine ga mudrac Sokrat, “Jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?” “Kakva tri sita?” Upita ga čovjek. “Slušaj me dobro! Prvo je sito, sito istine. Jesi li uvjeren, da je sve što ćeš mi reći istina?" “Ne, nisam! To sam čuo od drugih”, odgovori čovjek. “Nakon toga si to morao prosijati kroz drugo sito, sito dobrote. Je li to sve što ćeš mi reći dobro?” Čovjek pocrveni i odgovori: “Pa, moram priznati da nije.” “A jesi li mislio na treće sito? Jesi li se pitao da li je korisno to što mi želiš ispričati o mome prijatelju?”, upita ga mudrac Sokrat. “Je li korisno? Zapravo i nije!” ponovno odgovori čovjek. “Vidiš”, nastavi mudrac, “Ako to što mi želiš ispričati nije ni istinito, ni dobro, niti korisno, onda to radije zadrži za sebe!” P.S. Otišao sam pogledati što je novo kod Gorušice na blogu i vidim i kod nje "Desideratum". Najprije (kao i Ankh nekoliko postova ranije) pomislim kako je to uzela sa moje stranice, a onda se sjetim da to nije ni njezino ni moje i da je dobro da se takve stvari nalaze na što više mjesta jer oni koji dolaze na njezin blog ne dolaze na moj i obratno. Ima tako nekih stvari koje bi stalno trebalo ponavljati nebi li ušle u našu svijest i postale dio nas. Neki filmovi, knjige, neka muzika ...

04.06.2006. u 21:35 | Reci i ti nešto (4) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

petak, 26.05.2006.

Vrijeme je za vožnju

Napokon se vrijeme donekle stabiliziralo i treba se što više voziti. Vidim da su i biciklističke staze spremne . Žalosno je da će vam dežurni policajac (ako mu se potužite) odgovoriti kako je čovjek ostavio auto samo na kratko i kako to nije nikakav problem. Ne znam samo kako bi reagirali vozači automobila da im netko parkira bager na sredini ceste i pitam se što bi policajac na to rekao. Ovo je doduše fotografirano u popodnevnim satima kada i nije naročita gužva. Inače u prijepodnevnim satima parkirani su desetci automobila na ovom potezu. Idemo mi zato na vožnju po prirodi gdje nije gužva i gdje je zrak čist.

26.05.2006. u 14:23 | Reci i ti nešto (1) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

srijeda, 24.05.2006.

Evo onima koji žele prilika da pročitaju dobar interview napravljen za vrijeme održavanja proslave 25 godišnjice Art of Living - a sa njegovim utemeljiteljem Sri Sri Ravi Shankar -om .

24.05.2006. u 11:46 | Reci i ti nešto (0) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

petak, 19.05.2006.

Orbea

Zahvaljujući dragom prijatelju Ervinu moj je "novi!" bicikl ugledao svjetlost dana. Ovim putem mu se od srca zahvaljujem.

19.05.2006. u 10:09 | Reci i ti nešto (3) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

četvrtak, 18.05.2006.

Malo za promjenu ...

Idi smireno kroz buku i užurbanost i sjeti se mira koji se može naći u tišini. Koliko god je moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govori svoju misao smireno i jasno. Slušaj druge, čak i glupe i neuke, i oni imaju svoju priču. Izbjegavaj bučne i nasilne osobe, one su teret duhu. Uspoređuješ li se sa drugima možeš postati ogorčen i površan jer uvijek će biti većih ili manjih od tebe. Raduj se svojim dostignućima i svojim planovima. Održi zanos za svoj osobni poziv, ma koliko on skroman bio, to je blago u promjenjivim vremenima. Budi ono što jesi, nemoj glumiti ljubav. A nemoj ni biti podrugljiv prema ljubavi, jer usprkos ogorčenosti i razočarenjima, ona je vječna kao trava. Gaji duhovnu snagu da te zaštiti od iznenadne nesreće. Osim održavanja zdrave stege budi blag prema sebi. Budi u miru s Bogom. Bez obzira kakav ti je posao i čemu težiš u bučnom komešanju života, zadrži mir u svojoj duši. Pored prljavštine i jadikovanja i porušenih snova, ovo je ipak divan svijet.

18.05.2006. u 12:46 | Reci i ti nešto (2) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

petak, 12.05.2006.

Evo i nastavka kako sam obećao

O SNOVIMA I UŽASIMA Dubrovnik je grad koji je u svim ovim zbivanjima izgubio veliki dio svoga stanovništva, što smatram jednom od najvećih ratnih destrukcija grada Dubrovnika. Znači, dio njegova građanstva se trajno iselio, pronašao neke nove putove u život, grad je ispražnjen od sebe, napučen nekim drugim ljudima, za koje je Dubrovnik postao ne mjesto snivanja Gundulićevih snova, nego mjesto pravljenja svojih vlastitih malih užasa. (2001.) O LICEMJERJU Uzalud je zalaganje za ravnopravnost rasa ako poslije rukovanja s nekim tko je crne rase peremo ruke. (2003.) O GRAĐANSKOM ANGAŽMANU Ne očekujem da me u mojim javnim nastupima nitko brani zbog konzekvenci koje proizvode. Moja riječ je moja odgovornost. Svoj građanski angažman doživljavam kao osobni izbor i osobni rizik, a i svoju javnu riječ. Ne mogu sebi davati pravo na slobodu riječi, a ne dati svima drugima pravo da moju riječ promišljaju i na nju reagiraju u skladu sa svojim kompetencijama i slobodama. (2005.) O ZAKONIMA BOŽJIM I LJUDSKIM Pošto sam nešto naučio o Božjim zakonima, lakše mi je razumjeti ove ljudske. I potpuno mi je svejedno krše li se u ime demokratskog, globalnog, ideološkog, nacionalnog ili bilo kojeg drugog izabranog ili samoprozvanog cara. Zakoni se ne krše, već primjenjuju, a ako ne odgovaraju, mijenjaju pa primjenjuju bolji. Svaki drugi proces vodi k nasilju ili nad državom ili nad građaninom, a kultura nasilja mi je mrska, isto kao i kultura nekritičnog, licemjernog ili konformističkog podaništva. (2005.) O DIJALOGU U ovim prostorima svaki dijalog je dosta bijedan, jer nam je bijedan dijaloški kapacitet. Ne bojim se, popravit će se. Ne treba se bojati. To nas je poučio blažen uspomene Ivan Pavao Drugi. (2005.) O OSJEĆANJU SMISLA I BUDUĆNOSTI Lanac znanja, bolje rečeno svijesti koju znanje proizvodi, nije pokidan i bez obzira koja smo karika u njemu moramo se doživjeti kao oni na koje se kači sudbina svijeta. Kakvog li uzvišenog osjećanja povijesnog smisla, bez obzira na teškoće, i kakvog li radosnog osjećanja budućnosti, bez obzira na slabosti. (2005.) I JOŠ I OPET O SLOBODI Sloboda je neotuđivo pravo i neizbrisivo unutarnje svojstvo čovjeka. A pošto je Crkva zajedništvo vjerujućih ljudi u spasenjsko djelovanje Isusa Krista, ne može i kad bi htjela odreći se svojeg prava na slobodu i promocije toga prava među svim ljudima kroz sva vremena. No kako je sloboda doista ne samo spoljašnji uvjet nego i nutarnji dar i svojstvo duše, vjernici su kroz stoljeća uspijevali da ga blistavo afirmiraju i u nezamislivo teškim situacijama diskriminacije, progona i zatiranja. Sloboda nije sunce, već plamičak duše, i kad padne mrak, svjetlost njegovog plama je uočljivija i blistavija. (2005.)

12.05.2006. u 23:49 | Reci i ti nešto (2) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

četvrtak, 11.05.2006.

U SJEĆANJE NA DON BRANKA SBUTEGU (1952.-2006.)

Evo c/p jedne poruke koju sam dobio na e-mail i u kojoj između ostalog piše: "U vremenu u kojem živimo, čini se da je sve manje ljudi od formata, spremnih svjedočiti i živjeti svoje ideale. A naročito malo ih je u «sustavima» poput političkih stranaka, crkve i sl. U tom svijetlu, dozvolite da s vama podijelim sjećanja na ovog divnog covjeka. " Pa evo za sjećanje i onima koji su ga znali i onima koji će ga tek sada upoznati: IZ DOBROTE U VJEČNOST 4. svibnja, 2006. Don Branko Sbutega bio je čest i drag gost na Feralovim stranicama. Dostojanstveni i plemeniti župnik Sv. Stasije u Dobroti, čovjek velikog znanja i jasnih misli, ljudski čestit i građanski hrabar, ostat će nam u dragom sjećanju. Ispraćajući ga na posljednjem putovanju iz Dobrote u Vječnost, donosimo fragmente iz razgovora Feralovih novinara s don Brankom O SLOBODI Sloboda drugoga je sakralni prostor. (1994.) O PRIJATELJIMA Nijednog svog prijatelja nisam izgubio i nijedan nije izgubio mene. Svoja sam prijateljstva gradio na moralnom afinitetu i sve svoje prijatelje podjednako volim, pogotovo danas, kada je to mnogo teže. No s prijateljima u Beogradu nisam dijelio pune trpeze u birtijama, ni ljetovanja u Dubrovniku, nego su to ljudi s kojima sam i prije dijelio teške trenutke. Oni su zajedno sa mnom patili teške trenutke rušenja Hrvatske, i stradanje Dubrovnika, i Vukovar... I oni su se preda mnom stidjeli za one druge iz svoje sredine i ja sam bio tužan zbog njihovog stida za druge. (1994.) O GRANICAMA U bilo kojem obliku svijeta i ljudskih podjela ne želim da granica države u kojoj živim bude granica moga povijesnog doma. To ne znači da sam nadnacionalan i da bih iz sebe ili drugih pokušao izbrisati nacionalni identitet, ali isto tako nastojim ostati planetaran koliko mi to mogućnosti dopuštaju. (1994.) JOŠ O SLOBODI Bogom se kunem, sloboda mi nije ograničena. Samo valja znati što se pod tim pojmom podrazumijeva. Moje odricanje od grijeha i "sveg sjaja njegovog", što je uvijek najteže jer grijeh ima sjaj, nadomjestio sam drugim slobodama. Znate, to vam je isto kao kada se čovjek ne želi odreći livadice, premda mu nude čitavu Panoniju. (1994.) O NESRETNIM NARODIMA Nesretni narodi nisu voljeni narodi, i čini mi se da ta neljubav dovodi do toga da više ne vole ni sami sebe. U nas je mržnja i zatiranje sjemena dio folklora, ne znam gdje su narodi ovako nesretni kao u nas. Ima ih nesretnih po svijetu, možda i jednako nesretnih, ali teško da su nesretniji. Ovdje su narodi strašno nesretni, i nema sretnih naroda, samo više i manje nesretnih. Svi smo mi ovdje jako iscjepkani i međusobno već nevoljeni, jer nam u suprotnome ne bi baš toliko nesreće dolazilo. I obrnuto, jer to je zatvoreni krug. Ne znam koliko ima nade za kidanje toga kruga... (1999.) O STIDU Stidim se za svakog tko se raduje bilo čijoj patnji. Ako već ne mogu njega da posramim, onda mogu bar samoga sebe. Još više se stidim ako je to moj sunarodnjak, ili subrat u vjeri, boji, rasi, spolu... Više se stidim hrvatskog beščašća nego bilo kojega drugog, jer po čemu sam inače Hrvat? (1999.) Nastavak slijedi ...

11.05.2006. u 09:23 | Reci i ti nešto (4) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

srijeda, 10.05.2006.

Evo nešto lijepo, pa ko voli ...

bike it yourself tour / ecotopia biketour 2006 bike it yourself to ecotopia and celebrate the world carfree day in croatia! we have been so busy organizing it, that we almost forgot to tell you – ecotopia biketour is happening again this summer! for the first time in our 16th years history, we will not end the biketour in ecotopia camp, but continue on cycling to celebrate the world carfree day in croatia. biketour this year is going to be quite long, but you are invited to join and leave our clumsy and joyful group whenever you want. we will start our "bike it yourself tour" on 18th of june in điauliai, lithuania and it will take us 6 weeks of cycling through lithuania, poland and slovakia to reach ecotopia camp in zajeska, beautiful place in the mountains of slovakia. we will stay at the ecotopia gathering for 2 weeks and then continue the biketour for another 4 weeks full of cycling, international exchanges and environmental actions through hungary, slovenia, ending in croatia on 22nd of september. you can really bike it yourself – all the way from lithuania to croatia! come and join us on the diy street party in lithuania, participate in anti-via baltica highway protest in poland, harvest yourself veggies in ecofarm in slovakia and join dozens of workshops on art activism in ecotopia! hungary, slovenia and croatia will also offer great actions, beautiful campsites and great interaction with local groups. look at biketour.net for more details about this celebration of sustainable transportation and lifestyle. join us, if: • you can cycle 50-80 km per day (trust me, you can!) • you are interested in environmental issues and willing to take part in some actions • you are willing to take part in concensus decision-making and • you are willing to take part in the daily tasks such as preparing meals, carrying trailers, washing up or tidying the sleeping places. • watch out: sexist, racist, homophobic and other discriminatory behaviour will not be tolerated on the tour. how to take part? first you have to fill out in the application form which can be found at how-to-join. those people who need visa for the countries we travel through will receive as much help as possible from the biketour organisers. each person pays a participation fee of about 15 eco per day (check: ecorates for more info on ecorates). this fee covers everything - organisational effort, various events, actions, workshops, three meals a day and a place to put your tent. we might be able to refund your travel costs - if you travel the cheapest, most ecological way. but this still in the hands of funders - contact us as soon as possible, if your participation depends on this. each person cycles at their own pace and we carry everything ourselves, with large items in trailers. we usually cook ourselves. the organization is well under way, but we are always happy for every helping hand. lots of things can be done via internet - writing texts, layout, etc. please have a look here: Stuff to be done. looking forward to seeing you all! friendly greetings, "bike it yourself tour" organizing team for more information: info@thebiketour.net

10.05.2006. u 10:52 | Reci i ti nešto (0) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

nedjelja, 07.05.2006.

Evo jedne zgodne sličice. (Nadam se da se Pero neće ljutiti što je osvanuo na mom blogu). Usput, morao sam promjeniti sliku budući da će rama ipak biti crvena, odnosno bordo. Navikavam se polako. Ako je tako trebalo biti onda to treba prihvatiti.

07.05.2006. u 12:31 | Reci i ti nešto (4) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

četvrtak, 04.05.2006.

Ne razmišljm, samo gledam ...

Prateći linkove raznih blogera koji ostavljaju komentare na pojedinim stranicama čudim se koliko ima mržnje, psovki i uvreda. Što je to? Koji je razlog tome? Pa velika većina tih ljudi se uopće ne poznaje.

04.05.2006. u 11:47 | Reci i ti nešto (6) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

četvrtak, 27.04.2006.

Baš nešto razmišljam ...

Čini mi se da iza sve ove panike oko goriva nazirem rađanje nečega sasvim novog: "NOVO DOBA!" Napokon. Neće baš biti lako ni bezbolno, ali ipak - još ima nade za ovu našu civilizaciju i planetu na kojoj živimo. Treba se polako pripremati ... Odoh pospremati stvari. Bacit' ću sve što mi više neće trebati. A što ću sa ostalim? To mi je, u stvari, najveći problem jer to je zapravo sve ono što mi nikada nije ni trebalo. Ne znam kako ću bez toga ... Moram još malo razmisliti o svemu ...

27.04.2006. u 13:06 | Reci i ti nešto (2) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

srijeda, 19.04.2006.

Opet ja ...

19.04.2006. u 14:31 | Reci i ti nešto (5) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

četvrtak, 25.11.2004.

Novi početak

25.11.2004. u 12:25 | Reci i ti nešto (6) | Print | Na vrh posta | Na početak stranice

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.